Funkcija ili ljepota

    Funkcija ili ljepota

    Osnovni je uvjet kod svih zahvata u dentalnoj medicini, pored funkcijskih je i zadovoljavanje pravila estetike.

    Koji estetski zahvat će trebati zadovoljiti osim onih individualnih, ovisit će o spolu, dobi i profesiji.

    Poznato je da se kod sanacije karijesa na prednjim zubima mora voditi računa o boji ispuna, njihovu poliranju te da se ne naruši osnovni oblik zuba, već da ga se u nekim situacijama  čak i popravi.

    Danas, pojavom novih kompozitnih materijala za ispune na stražnjim zubima, primjenjuju se ista pravila kao kod liječenja prednjih zubi. Razlika u nivou estetskih zahtjeva naročito je izražena kod žena.

    Dobna starost također može značajno utjecati na pojavu psihičkih smetnji kod mlađih pacijenata ako im je značajnije narušen estetski izgled nekim od stomatoloških radova, prirođenom ili stečenom anomalijom ili posljedicom traume. Civilizacijski napredak dovodi do čestih nesreća (saobraćajne), gdje su posljedice na licu naročito vidljive.

    Vrlo često se, nakon prve sanacije traume, pristupa korektivnim zahvatima (plastična kirurgija, ortodoncija, protetika) kako bi se umanjili vidni defekti i spriječile ili, ako su se već pojavile, izliječile psihičke traume.

    Ljepota je subjektivno

    Estetika dolazi od grčke rijei AISTHANOMAI, što znači osjećam, opažam, osjećaj za lijepo, profinjeno, ukus: ljepota, sklad, lijep izgled. Međutim, sve su to relativni pojmovi jer je doživljaj lijepoga strogo individualan.

    Među mnogim aspektima života, čovjek ima saznanje pojma estetike kao ekspresiju idealne estetike; ljepota odgovara pojmu anatomskom, morfološkom, koji uspostavljaju i definiraju pojam norme normaliteta (harmonije).
    Lijepo je osjećaj ugode, percepcija koja izaziva užitak. Estetika se često definira kao znanost ili teorija o lijepom u prirodi i umjetnosti. Do danas nema definicije koja bi bila logički jasna i pregledna, a ujedno bi približno točno određivala granice onome što se smatra ili bi se trebalo smatrati "estetskim". Po Platonu i Aristotelu, karakteristike "lijepog" su "sklad, red i razmjernost", dok je po subjektivnom kriteriju lijepo ono što se "po sebi sviđa".

    Problem estetike i estetskog naročito je izražen u stomatologiji, jer je lice jedini dio ljudskog tijela koji nikada nije pokriven, što znači da je dostupno procjeni estetskog dojma koji izaziva na okolinu.
    Sve razvojne i stečene nepravilnosti dovode do narušavanja harmoničnog izgleda i odstupanja od normale.

    Da je problem estetskog dojma bio prisutan u medicini od davnine, vidi se iz Hipokratove knjige "Epidemija" gdje on piše: "Među onima koji imaju duguljastu glavu, neki imaju razvijen široki vrat, čvrste udove i kosti, a drugi pate od glavobolje, gnoj im curi iz ušiju, obrazi su im upali, dišu na usta i imaju nepravilno raspoređene zube."

    To je ujedno i prvi zapis o nepravilnostima orofacijalne regije, u kome je anomalija zuba povezana s oblikom lubanje, izgledom lica i drugim kliničkim simptomima.Dokazano je da anomalije ovog područja dovode do narušavanja njegovih funkcija: govora, disanja, gutanja i žvakanja, što nevidljive anomalije (unutar usta) čini vidljivim.

    Tako će svatko primijetiti govornu manu pojedinca, a nju uzrokuje neka morfološka anomalija jezika ili nepca, ili loša postava zubi. Oštećenja mišića obraza dovode do manifestnih nenormalnosti izgleda lica ili njegove mimike. Zubi, čeljust, brada, usnice i obrazi utječu svojim izgledom na ukupni estetski dojam o licu pojedinca. Ako bilo koja od tih komponenti odstupa od normalnog razvoja i oblika, estetski izgled se mijenja. Izgled te regije ima direktan utjecaj na psihičko zdravlje, a nerijetko i na uklapanje pojedinca u životnu sredinu. Imajući sve to na umu, stomatolog mora s posebnom pozornosti pristupiti  svakom pojedincu i sagledati svakog pacijenta kao cjelinu, a ne svoju pažnju usredotočiti na rješavanje samo jednog problema, ne vodeći računa o utjecaju našeg zahvata na ukupan izgled pacijenta.

    Potreba ili pomodarstvo

    Kod mladih pacijenata, bilo koja anomalija usta i lica može izazvati ogromne poremećaje i skretanja u psihičkom razvoju. Vrlo često, takvi poremećaji imaju trajne posljedice i izuzetno se teško mogu liječiti.

    Oni dovode do pojave vrlo jako izraženih kompleksa manje vrijednosti, pa se takve osobe izoliraju od svoje okoline, povlače se u sebe i zbog unutrašnje patnje destruiraju svoju ličnost. Stupanj destrukcije ovisi o veličini anomalije ili defekta te o psihičkoj snazi pacijenta da ju prihvati. Kod najslabijih i najosjetljivijih dolazi i do samoubojstava. Anomalije zuba, nedostatak jednog ili više zubi danas može vrlo uspješno riješiti stomatološka protetika.

    Kod izrade svakog protetskog nadomjestka (krunice, mosta, proteze) estetika je jedno od osnovnih mjerila vrednovanja, a sa stajališta većine pacijenata čak osnovno mjerilo.

    Tijekom svog povijesnog razvitka pojam ljepote u protetici doživljavao je različite interpretacije ovisno o stupnju razvoja ljudskog roda, običaja i civilizacije. Uz to je taj problem u pojedinim razdobljima i sredinama uvjetovan pojedinačnim ili masovnim kriterijima ljepote i tako podložan i pomodarstvu. Još i danas susrećemo ljude sa zlatnim zubom naprijed, što je nekada bio pojam ljepote i znak standarda pojedinca. Danas se ljepota protetskog nadomjestka poistovjećuje s njegovim prirodnim izgledom.

    Prirodan izgled protetskog nadomjestka postao je zajednički cilj pacijenta i terapeuta, a time i jedna od osnovnih pretpostavki radnog uspjeha i obostranog zadovoljstva. Ta prirodnost izražava se oblikom zuba (nekad mala korekcija vlastitog deformiranog zuba), veličinom, položajem i brojem.

    Pacijenti žele da umjetni zubi budu ne samo jednaki prirodnima, kako se njihov umjetni karakter ne bi primijetio, nego i da ih nadomjestak čini mlađima. Pri tome je važno da se bitno ne mijenja osnovni karakter njegove fizionomije.

    Mobilnom protezom mogu se postići estetski izvanredno prirodni učinci koji i higijenski pružaju dobre uvjete održavanja. Pacijenti su često opterećeni osjećajem invaliditeta, ranog starenja i ograničenih funkcijskih mogućnosti u pogledu žvakanja i u pogledu smanjenja prostora u ustima.

    Pretežno su to vrlo osjetljivi pacijenti i njihov je broj velik. Poremećaje zagriza ili postave zubi dobro se rješava ortodonskom terapijom. Danas je i ona na uzlaznoj putanji, pa tako masa djece, pa čak i odraslih, koristi mobilne ili fiksne ortodontske aparate, dok je to nekada bilo rijetko. Mnogi pacijenti su zbog vidnosti tih aparata nekad odbijali tu terapiju. Neki od tretmana u ortodonciji dovode do značajnih estetskih poboljšanja fizionomije pojedinca.

    Preuzeto sa stranice: Narodni zdravstveni list

    © 2006 - 2019 Stomatolog.in - Baza doktora dentalne medicine | Izrada i smještaj - Povećalo d.o.o.